Povijest galerije

Svijest o slikarskoj veličini Emanuela Vidovića, o tome koliko je Split zadužio svojim djelovanjem kao slikar, kulturni djelatnik i nastavnik Obrtne škole, kao stup splitske likovne scene u trajanju od pola stoljeća, urodila je željom da se u Splitu otvori Vidovićeva memorijalna galerija.

Značajan korak u ostvarivanju tog cilja Grad Split napravio je 1986. godine kada je od Vidovićevih nasljednika, a po cijeni manjoj od polovice njihove stvarne vrijednosti, otkupio zbirku od 69 Vidovićevih slika koja je trebala činiti jezgru Galerije Emanuel Vidović osnovanu pri Muzeju grada Splita. Kako u to vrijeme nije riješeno pitanje smještaja Galerije, vrijedna su umjetnička djela godinama ležala u depoima Muzeja. Tek 15 godina kasnije, gradske vlasti su dodijelile Muzeju grada Splita, a svrhu preuređenja u Galeriju Vidović, klasicističku kuću kraj Srebrnih vrata.

Projekt za rekonstrukciju, adaptaciju i prenamjenu zgrade u Galeriju Vidović arhitekta Željka Kovačića kući kraj Srebrnih vrata daje suvremenu životnu funkciju i u nju unosi duh slikareva života i djela, ali pritom poštuje sve njene specifičnosti kao arhitektonskog spomenika pa je posebna pozornost usmjerena zaštiti i prezentaciji svih povijesnih slojeva kuće.

Galerija Emanuel Vidović posvećena je liku i djelu Emanuela Vidovića, a zamišljena je kao mjesto sabiranja, obrade, istraživanja, zaštite i prezentacije slikareva materijalnog i duhovnog naslijeđa. Njen postojeći i potencijalni fundus su umjetnička djela koja ocrtavaju Vidovićev slikarski razvoj od početka do kraja stvaranja te raznovrsni muzeološki materijal koji pridonosi upotpunjavanju Vidovićeve biografije te prati prezentaciju i recepciju njegova djela.

U stalnom postavu primjenjuje se kombinacija tematskog izlaganja i kronološkog slijeda. Kronološki se prate izmjene slikarevih tematsko-motivskih preokupacija, pri čemu se najbolje prate i stilske promjene u Vidovićevom radu jer su kod ovog slikara motivske novine redovito popraćene stilskima. Zasebnu cjelinu u postavu čine Vidovićevi portreti Splita u crtežu koji ne pokazuju samo Vidovićevu povezanost sa zavičajem, ali i njegovu, nerijetko osporavanu, vještinu baratanja linijom.

Jedan dio izložbenog prostora zauzima i rekonstrukcija Vidovićeva atelijera. Ona je stavljena u funkciju ambijenta-izloška koji ne otkriva samo kontekst u kojem su nastajala umjetnikova djela, nego i simulira dio stvarnih motiva Vidovićeva slikarstva.

Sporedni prostori Galerije, odnosno prostori između katova i hodnici iskorišteni su za prezentaciju dokumentarne građe o Emanuelu Vidoviću.

Na polukatu između prizemlja i prvog kata postavljen je brončani odljev poprsja Emanuela Vidovića koje je 1918. godine izradio splitski umjetnik i Vidovićev učenik Ivan Mirković. Zidovi stubišta između prizemlja i prvog kata, kao i oni između prvog i drugog kata ukrašeni su plakatima Vidovićevih izložbi, a između prvog i drugog kata, u niši antičkog zida, izloženo je nekoliko reprodukcija Vidovićevih karikatura koje podsjećaju na Vidovićevu pionirsku ulogu u promicanju karikature kao samostalne likovne discipline i na njegov angažman u splitskom humoristično-satiričkom listu Duji Balavcu u kojem je od 1908. do 1912. godine objavio 48 solidno nacrtanih karikatura.

U hodniku prvog kata može se vidjeti kolaž fotografija s popratnim legendama. Slikom i riječju prate se zanimljivi događaji iz slikareva života, kao i oni vezani uz prezentaciju i recepciju njegova djela sve do današnjih dana.